Štapići za jelo naširoko se koriste u Kini, a sada ih popularno koriste i u inozemstvu. Štapići za jelo, izvorno nazvani "zhu" u drevnoj Kini, koji mogu potjecati iz kulture Yangshao (prije oko 6000-7000 godina). U početku su štapići bili izrađeni od keramike ili kosti i korišteni su za uzimanje vruće hrane umjesto izravnog hvatanja rukom, stoga se to može nazvati ključnim napretkom u primitivnim alatima za blagovanje.

 

 

Tijekom dinastija Shang i Zhou, štapići su se koristili zajedno sa "bi" (žlicama) kao dio načina blagovanja za plemiće. Nakon dinastija Qin i Han, zbog popularizacije uzgoja prosa i riže, štapići su postali naširoko korišteni među običnim ljudima zbog njihove prikladnosti za zrnastu hranu, a također su se materijali za štapiće proširili na bambus i drvo te dobro pristaju uz set porculanskih zdjelica.

 

 

U dinastijama Tang i Song, oblik štapića za jelo postao je standardiziran, koji su bili četvrtasti na vrhu i okrugli na dnu te su također odražavali drevni kineski koncept "Nebo je okruglo, a Zemlja je četvrtasta", štoviše, štapići su također postali simbol estetskog života književnika i učenjaka. Do dinastija Ming i Qing kultura štapića je sazrela, što je moglo dovesti do "dvanaest tabua". Kasnije su se štapići za jelo proširili na Korejski poluotok, Japan, Vijetnam itd.

Trenutno, materijal za štapiće uključuje bambus (ili drvo), keramiku, nehrđajući čelik itd., što ovisi o osobnim preferencijama. Također može izraditi različite boje i dizajne koji odgovaraju setu za jelo, uključujući dizajne jednostavnih keramičkih zdjela.